Cool School se mijenja

Početna

Podaci o autoru

Ime: Natali Biškup

Predmet: Razredna nastava

Administrator i voditelj projekta

Pogledaj sve članke ovog korisnika!

Priča za limača

uz malo matematike

Medvjedići u potrazi

Bila je vedra proljetna noć. Na nebu je zabljesnula zvijezda. Iz zvijezde se spustila duga, šarena svjetlost i prostrla se po rosnoj livadi. U blizini je znatiželjni zec načulio uho i triput zveknuo zubima, a zatim pobjegao u rupu pod zemljom. Niz šarenu dugu, jedan za drugim, poput djece na igralištu, na livadu su se spustila sedmorica zlatnih medvjeda. Dlaka im je bila sjajna i mekana, uši okrugle, oči crne. Gegali su se i brundali kao da su pojeli previše hrane pa ih stišće u trbuščiću. Svih sedam medvjedića, kao sedam zlatnih loptica kotrljali su se jedan za drugim obasjani svjetlošću zvijezda i mjeseca, a po zlatnom krznu odsijavala se šarena svjetlost sa duge niz koju su se spustili. Prvi medvjed zastane, osluhne i zadovoljno da znak šapom ostalima da mogu bezbrižno dalje. Nadaleko se nije čulo zvuka. Bio je to onaj čas pred zoru kad sve utihne. Noćne životinje odu na zasluženi počinak, a dnevne još nisu spremne za jutarnje glasanje.

Medvjedići su se kretali odlučno i dosta brzo. Šapice su im propadale u vlažnu zemlju i ostavljale tragove poput otisnutih tanjurića.

-Skupimo se, zabrunda prvi medvjedić, vrijeme je da dogovorimo tko će na koju stranu.

Bilo je jasno da se medvjedići dobro snalaze i da nisu prvi put nogom stupili na Zemlju. Okružili su prvog medvjedića i naćulili uši.

-Tko se želi vratiti, neka sad kaže! Poslije nema plakanja, zaprijeti medvjedić.

Svi ga pogledaju, ali nitko ne reče ništa. Nisu oni više male bebe pa da plaču ako koji naleti na čovjeka ili se nedajbože izgubi u selu. Medvjedići znaju da je danas dan kad moraju dokazati svoju hrabrost, a i pamet. Kad se razdvoje svaki će biti prepušten sam sebi i treba od toliko lijepih, finih i zanimljivih predmeta odabrati ono što najbolje predstavlja život na Zemlji. Čuli su da ovdje ima voća, kolača, igračaka, kamenčića, raznih plodova i što god od toga budu smatrali posebnim, stavit će u svoju malenu vrećicu privezanu oko vrata i ponijeti na planet zlatnih medvjedića. Prošle su godine morali svi natrag umjesto u krpe, jer je treći medvjedić donio 9 mačića, iako je svima jasno da se nikakve životinjice, ni na koji način ne smiju uzeti.

-Dakle, zabrundao je prvi medvjedić, samo hrabro u potragu i ne zaboravite, devet predmeta! Naglasio je riječ „predmeta", a pritom su svi pogledali u trećeg medvjedića. On se zagrizao za donju usnicu i nakreveljio. Krenuli su.

Prvi je medvjedić već gazio prema šumi, dok su ostali birali na koju će stranu. Potrčali su i pritom njuškali po travi, kopkali šapom po lišću, penjali se na borove i stresali češere. Svaki je imao neki svoj plan i žurio se da ovaj put među prvima dođe na mjesto sastanka.

Uskoro su se okupili na tom istom mjestu. Prvi je medvjedić strogim pogledom pregledavao što su donijeli. Njegovih devet žireva sjajili su na prvim zrakama sunca, čisti i zdravi, a svaki je imao i kapicu i to takvu da se čvrsto držala. Kao da i nije prošla cijela zima otkad su spali s obližnjeg hrasta. Svi su se divili žirevima i pomalo nesigurno stavljali svoje predmete na lijepu ljubičastu prostirku koju je medvjedić prostro na sredinu. Devet žireva i još devet češera, dakle 18, značajno je brojao medvjedić, kao da to nije svima jasno. Uz to devet vrlo zanimljivih kamenčića, što je 27. Pritom je medvjedić značajno pogledao trećeg medvjedića koji je ove godine nadmašio sva očekivanja. Kamenčići su bili prekrasni. I devet bijelih cvjetića je 36.

-To su tratinčice, prve koje su procvale, ponosno je istaknuo četvrti medvjedić.

I devet suhih bobica imele je 45. Peti je medvjedić zadovoljno  zabrundao jer mu nije bilo lako popeti se na drvo s oštrim trnjem da bi dohvatio prozirne i mekane bobice kandžama. I devet proljetnih listova je 54. Šesti medvjed je odahnuo. I ..., ali sedmog medvjeda nije bilo.

Nemoguće, da se još nije vratio, čudili su se medvjedići. Možda mu se nešto dogodilo? Nije valjda zaspao na sjeniku?

Spustili su njuškice prema zemlji i zabrinuto uzdisali. Štrigali su ušima i osluškivali. Šesti medvjed je ponovno prebrojavao sve sakupljeno: 9, 18, 27, 36, 45, 54... Sedmog medvjedića niotkuda. Meškoljili su se i ogledavali. Činilo im se da čuju dječje glasove, pa lavež pasa, trgnuli bi se na zvuk kosa koji zviždi u grmu. Duga se ponovno prostirala nad njima, grijala i obasjavala njihova zlatna krzna, a sedmog medvjedića još nije bilo.

Zašuštalo je u grmlju. Promolila je glava sedmog medvjedića. Mirno je hodao kao da im se nikud ne žuri i kao da i nije zakasnio. Medvjedići su nestrpljivo brundali i požurivali ga da vide što ga je to toliko zadržalo. Možda orasi, kukuruzna zrna ili cvjetovi jaglaca, nagađali su u mislima. Sedmi medvjedić mirno skine vrećicu i istrese na prostirku devet predivnih, okruglih, staklenih kuglica.

-Aaaa , uzdahnu medvjedići, kad su ugledali kako se staklene kuglice presijavaju pod dugom.

-         63! Ustvrdi sedmi medvjedić, razdragano.

-         Nisi li to uzeo bez pitanja?, upita jedan od medvjedića, iako je znao da nijedan medvjedić ne bi nikad uzeo nešto bez pitanja. Pitao je to više da čuje kako je medvjedić došao do tako posebnog dara.

-         Poklonila mi je djevojčica, malena, petogodišnjakinja. Pametna curica. Rekla je da njoj neće nedostajati jer se radije igra s lutkama, a mislim da sam joj se smilio kad sam onako uznemireno čeprkao po košu za smeće kraj njezine kuće. Ispričao sam joj priču o sedam medvjedića koji skupljaju po devet predmeta i odmah je rekla. 63!

-         Vaaauuu, čudili su se medvjedići. Znala je?

-         I znala je da ste vi već skupili 54. Ona to nekako broji: 1-8, 2-7,3-6,4-5,6-3. Ima neki svoj način. Uvijek ću je se sjećati kad budem gledao te kuglice.

Požurili su prema dugi. Radosni. Naučili su toliko toga o Zemlji, kako je čudesna. O tome će na svom planetu pričati još mnoge večeri.

                                                                                                              Natali Biškup


Priča kao tekstualna datoteka za printanje:
PRIČE ZA LIMAČE I MALO MATEMATIKE.doc


Pogledano: 4488 puta.  Dodano: 26.02.2011. 07:07:12 od Natali Biškup
  Ocijenite članak:

Ocjena: 2.4/5 (Broj glasova: 96)