Cool School se mijenja

Početna

Podaci o autoru

Ime: Natali Biškup

Predmet: Razredna nastava

Administrator i voditelj projekta

Pogledaj sve članke ovog korisnika!

PAŽNJA !

Što je pažnja, a što poremećaj pažnje?




ŠTO JE PAŽNJA?


Pažnja je sposobnost da se usmjerite na bitnu informaciju, a da isključite manje značajne misli i osjete.

Dijete rano, gotovo instinktivno, prepoznaje stvarnu pažnju od hinjene. Bolje je da dijete obavijestite o tome kako ga sad ne možete slušati nego da se pravite da je u centru vaše pažnje.

Poput vas i dijete neprestano odlučuje na što će usmjeriti svoju pažnju.
Jeste li još uvijek tu? Pažnja lako odluta nekim svojim tokom... Pažnja, nadalje, ovisi i o nekim biološko-fiziološkim karakteristikama kao temperament i/ili funkcioniranje mozga.


Američki neuropsihijatar dr. Daniel Amen u svojoj knjizi Kako radi vaš mozak podastire znanstvene dokaze da se naglost ili poremećaj pažnje mogu dovesti u neposrednu vezu s time kako rade odgovarajuće strukture mozga.


Opseg pažnje značajan je za kratkotrajno pamćenje i učenje. Predčeoni korteks je dio mozga koji, pomoću svojih brojnih veza, pomaže da ustrajete na zadatku do njegova dovršenja.

Svima nam je poznat neugodan doživljaj koji prati naš pokušaj da u isto vrijeme obavimo nekoliko suvuslih radnji. Najčešće sve završi neslavnim razlijevanjem kave po spisima ili zagorjelim ručkom. Organizacija i podjela poslova u vremenske etape koje slijede jedna iza druge pomažu nam da se određeni dio vremena posvetimo samo jednoj radnji i tako stvorimo minimalne preduvjete da je obavimo zadovoljavajuće.

Uloga je predčeonog korteksa da smanjuje pritjecanje ometajućih signala iz drugih područja mozga.


ŠTO JE POREMEĆAJ PAŽNJE?

Poremećaj pažnje je najčešće dijagnosticiran poremećaj ponašanja kod djece i učenika. Česti simptomi vezani uz poremećaj pažnje su impulzivnost i neorijentiranost u vremenu.

Kad se koncentrirate na rješavanje nekog zadatka, očekuje se pojačana aktivnost upravo predčeonog korteksa. Izuzeci su osobe kod kojih pokušaj da usmjere svoju pažnju izaziva slabije djelovanje predčeonog korteksa.

Umjesto da se pojača aktivnost i riješi problem, kod poremećaja pažnje, aktivnost predčeonog korteksa opada. Istovremeno izostaje sposobnost tog dijela mozga da oslabi pritjecanje ometajućih signala iz drugih područja mozga. Dakle, mišljenje je oslabljeno, a javlja se čitav niz nepoželjnih ometajućih misli što zbunjuje.

Primjer: Držite slušalicu telefona u ruci i ubrzano tražite nešto za piasanje. Budući da vam govorni aparat izgovara traženi broj preostaje vam samo da ga upamtite na kraće vrijeme. Tiho ili u mislima ponavljate broj. Ukoliko u tom trenutku začujete paničan plač svog djeteta ili neočekivanu buku u kuhinji ili vam supružnik pročita stanje na bankovnom računu pa k tome još u minusu, najvjerojatnije ćete telefonski broj zaboraviti.

Slično se osjeća osoba s poremećajem pažnje kojoj tijek misli prekidaju podražaji iz okoline.

Nedovoljna aktivnost predčeonog korteksa može izazvati niz problema kao što su:

kratkotrajni opseg pažnje
Franju je lako omesti.

rastresenost
Mariji je lako odvratiti pažnju, slabo se priprema za buduće događaje, djeluje odsutno.

nedostatak upornosti
Jelena nema osjećaj kontrole nad svojom okolinom i ne vidi svrhu u ustrajnosti. Odustaje od zadatka vrlo brzo.

hiperaktivnost
Dominik ne sjedi mirno, stalno je ubrzan, govori bez poticaja, pokreti su mu istrzani.

slabo raspolaganje vremenom

neorganiziranost

oklijevanje

loše prosuđivanje

ne uči se na iskustvu

kratkotrajno pamćenje

Lea ima teškoća s generalizacijom informacija, slabo razumije i slabo pamti

strah od komunikacije s drugima i od ispita

Poremećaj pažnje javlja se kao posljedica bioloških i organskih disfunkcija, a prije svega kao posljedica neurološke disfunkcije predčeonog korteksa.
Ipak su simptomi tih disfunkcija nalik neprilagođenim oblicima ponašanja.

Primjer suočavanja s djetetom koje iskazuje simptome poremećaja ponašanja:

Toni je uporno zločesto dijete. Na nastavi je odsutan duhom, upada u razgovor bez poticaja, stalno se vrpolji i ometa druge, a sam ne obavlja postavljene zadatke, stalno izaziva nastavnike i ne želi prihvatiti savjete. Za roditelje je izazov od najranije dobi. Došli su u razdoblje kad odustaju od svojih pokušaja da ga discipliniraju i ustvrđuju da ni batine više ne pomažu.

Roditelji i okolina najčešće isprobaju sva uobičajena sredstva utjecaja na dijete kako bi se naučilo ponašati u skladu s očekivanjima. Roditelji ga upozoravaju, upućuju, grde, smiruju i prijete, a nastavnici s nevjericom prihvaćaju «činjenicu da se na to dijete ne može utjecati uobičajenim pedagoškim postupcima». Krivnju osjeća i roditelj i nastavnik, a neprestani objekt okrivljavanja je zbunjeno dijete.
Određeni čimbenici mogu utjecati na jače izražen poremećaj pažnje, a pravilni postupci i lječenje mogu situaciju znatno poboljšati.

Poremećaj pažnje uz biološke uzroke mogu pojačati:

razvojna hiperaktivnost - pojačana aktivnost, distraktibilnost i srdžba predškolskog djeteta. Teško je u toj dobi reći je li njegovo ponašanje prolazna manifestacija ili poremećaj ponašanja.

uloga temperamenta - skup osobina koje se prepoznaju kao živo, zainteresirano i pokretno dijete. Ima smanjenu potrebu za snom, traži stalno nove i zanimljive poticaje...

čimbenici okoline - nesretna obiteljska atmosfera i nedosljedan stil roditeljstva, depresija roditelja, poremećaj vezivanja odnosno neprihvaćanje dojenčeta i loša skrb.

Pospiš Miroslav, autor knjige Neurološki pristup školskom neuspjehu, navodi upitnik za roditelje i nastavnike na temelju kojeg se može dobiti uvid u ponašanje djeteta.



ZAPAŽANJE RODITELJA O PONAŠANJU DJETETA KOD KUĆE

1. Za vrijeme jela

Nemiran, neprestano se diže i sjeda
da ne

Vrpolji se
da ne
2.Za vrijeme gledanja televizije
da ne
Nemiran, neprestano se diže i sjeda
da ne

Vrpolji se
da ne
Stalni pokreti diranja tijela ili predmeta
da ne
3. Za vrijeme pisanja zadaće
da ne
Nemiran, neprestano se diže i sjeda
da ne
Stalni pokreti diranja tijela ili predmeta
da ne

4. Za vrijeme igre
da ne
Ne može se zaigrati
da ne

Neprestano mijenja aktivnost
da ne

5. Ponašanje izvan kuće (osim škole)


Nemiran za vrijeme putovanja
da ne

Nemiran za vrijeme kupovine (uključujući i diranje izloženih stvari)
da ne











































DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA POREMEĆAJ MANJKA POZORNOSTI S HIPERAKTIVNOŠĆU

1.Nepažnja (Barem tri od navedenih):

1. Često ne uspijeva završiti započeto.
2. Često ne sluša
3. Lagana distraktibilnost (često reagira na podražaje, zvukove... iz okoline)
4.Poteškoće koncentracije na školske zadatke ili druge zadatke koji zahtijevaju održavanje pažnje
5. Poteškoće sa aktivnostima u igri

2. Impulzivnost (Barem tri od navedenih):

1. Često djeluje prije nego promisli
2. Mijenja prekomjerno jednu aktivnost s drugom
3. Teškoće s organizacijom rada
4. Potrebno je mnogo nadzora
5. Često povikuje u razredu
6. Teškoće u čekanju na red u igri ili grupnim situacijama

3. Hiperaktivnost (Barem dva od navedenih)

1. Prekomjerno trči okolo i vrpolji se
2. Teškoće s mirnim sjedenjem i prekomjernim vrpoljenjem
3. Ima teškoća da ostane sjediti
4. Stalno je u pokretu ili kao da ga pokreće motor

4.Početak prije sedme godine i trajanje barem šest mjeseci.


DIJAGNOSTIČKI KRITERIJI ZA POREMEĆAJ MANJKA POZORNOSTI S HIPERAKTIVNOŠĆU

1. Poremećaj traje barem šest mjeseci i prisutno je barem osam od navedenih:

1. Često nemirnih ruku ili nogu ili se vrpolji kod sjedenja
2. Ima teškoće ostati sjediti kada se to zahtijeva
3. Teškoće kod čekanja na red ili u skupnoj situaciji
4. Često odgovara na pitanja prije no što su potpuna
5. Teškoće s primanjem instrukcija
6. Teškoće sa zadržavanjem pažnje na zadatku ili igri
7. Često mijenja jednu nedovršenu aktivnost drugom
8. Teško se igra mirno
9. Često govori prekomjerno
10. Često prekida druge ili im se nameće
11. Čini se da ne sluša što je rečeno
12. Često gubi stvari potrebne za zadatak ili aktivnost kod kuće ili u školi
13. Često upuštanje u opasne fizičke aktivnosti bez razmišljanja o posljedicama

2. Početak prije sedme godine

LUTAJUĆA POZORNOST

Ako učenik ne može usmjeriti pozornost, govorimo o lutajućoj pozornosti što se može manifestirati u slijedeće razvojne disfunkcije:

1. Poteškoće s detaljima
Učenik ne uočava detalje ili mijenja slične podražaje (npr. slovo b i p, znak + i -)
2. Zapažanje sporednih stvari
Učenik opaža nebitne podražaje kao što je npr. izgled učitelja, mrlja na ploči.
3. Poremećaji spavanja
Djeca ne spavaju dobro noću, postoji neravnoteža između budnosti i spavanja, postoje problemi s uspavljivanjem.
4. Kratko trajanje pozornosti
Gubi interes i pozornost prije očekivanog vremena.
5. Usporena pozornost
Može se predugo zadržati na jednom podražaju (npr. kod čitanja) te ne uspjeva pratiti protok informacija.
6. Nedosljednost pozornosti
Koncentracija je nestalna, povremeno dobra, a ponekad slaba.
7. Vidna distraktibilnost
Učenika snažno privlači slika te se ne može usmjeriti na bitne sadržaje.
8. Slušna distraktibilnost
Učenika ometa mnogo nevažnih zvukova pa su pažljiviji u mirnom okruženju.
9. Distraktibilnost zbog želje
Misli mu lutaju na planove i želje, a zanemaruje sadašnjost.
10. Socijalna distraktibilnost
Učenika smetaju uglavnom vršnjaci i grupa pa čine mnogo pogrešaka koje ne zapažaju i ne mogu kontrolirati svoj rad.

PRISTUPI I TRETMAN MANJKA PAŽNJE I HIPERAKTIVNOSTI

Učitelj i roditelj svjesni problema koje učenik ima s pozornošću ne mogu ga kažnjavati. Učitelj treba razumijeti dijete i s njime povremeno individualno razgovarati, a ne ga ponižavati pred razredom. Učenik treba sjediti što bliže nastavniku i dobivati posebno pripremljene zadatke podijeljene u manje cjeline.

Učitelj treba steći znanja o poremećajima ponašanja, prilagođavati se situaciji brzo i promišljeno, ali kad situacija preraste njegove mogućnosti upućuje dijete stručnjaku.

Kod kuće djetetu se omogućuje adekvatan prostor za pisanje zadaće, roditelj njeguje strplivost i pripravan je na sporiji napredak te ne smije optuživati i moralizirati.

Od ranog djetinjstva mogu se provoditi neke preventivne i isjceljujuće aktivnosti kojima se dijete navikava da usmjeri pažnju na sebe i svoje doživljaje kao što su redovite i smirujuće masaže (dodir smiruje i pojačava djetetov doživljaj sebe). Djeci se omogućuje igra u pjesku, vodi, pružaju mu se višeosjetilni podražaji gledanjem, slušanjem, dodirivanjem. Najbolji rezultati bi se postigli primjenom više terapiskih programa među kojima može biti i psihoterapija, kombinacija modifikacije ponašanja i farmakoterapija, psihostimulativni lijekovi.

Dodatne i iscrpnije podatke o pažnji možete pronaći u knjizi Miroslava Pospiša Neurološki pristup školskom neuspjehu odakle i potječe većina podataka navedenih u ovome poglavlju.


Pogledano: 34530 puta.  Dodano: 08.11.2007. 20:32:00 od Natali Biškup
  Ocijenite članak:

Ocjena: 3.0/5 (Broj glasova: 244)